Povijest - Zaton nakon I. svjetskog rata

Nakon I. svjetskog rata ni gospodarske ni socijalne prilike nisu bile dobre. U Dalmaciji, u Šibeniku, pa tako i u Zatonu vrijeme je znalo zastati za čitava desetljeća, u kojima se nije ništa događalo – osim života u patnji.

U 19. stoljeću u Šibeniku su prevladavali intelektualci podrijetlom Talijani i potalijančeni Hrvati, koji su stekli naobrazbu preko talijanskog jezika i tako postali štovatelji i zagovornici talijanske i ostale zapadne kulture. Ni početak 20. stoljeća nije donio bitne promjene u Šibeniku. I onih par studenata što se sad pojavilo i očitovalo osnivanjem Pjevačkog društva '' Kolo '', započelo je pjevanjem. Na mala vrata unosili su ''velike'' ideje Jugoslavenstva. Seosko stanovništvo nije ni znalo da bi mogle postojati neke drugačije prilike osim starog, omrznutog i istrošenog feudalizma i kolonata, što se vukao stoljećima i najduže zadržao upravo u Dalmaciji.

Nestala je moćna Venecija, nestalo je Napoleonove vlasti i jake Austrije. Feudalizam ih je sve nadživio i pojavio se i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, sad još omraženiji, jer ga je u ostalom svijetu nestalo. Sad su ga ovdje došli braniti – srpski seljaci obučeni u žandarmerijske uniforme. Osim preživjelog kolonata, seljake je progonila i srpska vlast želeći od hrvatskog seljaštva (koje su smatrali bogatim) naplatiti i dio ratne štete, jer su se smatrali pobjednicima u ratu. S druge strane i male pobune i nemiri proglašavani su '' pobunom protiv vlasti '' i oštro kažnjavani s krajnjim ciljem da se nekamo odsele, pobjegnu, nestanu. Iz Beograda su neke dijelove Dalmacije, a tu je spadao i šibenski ''srez'', proglasili ''pasivnim krajevima''.

Nitko nije ni pokušao pomoći seoskom gospodarstvu nekim oblikom unapređenja proizvodnje ili prometa. Nekolicina zatonskih seljaka dospjelo je u zatvore zbog malih pogrešaka, zbog neke parole ili zastave. No tamo su osim tvrdih batina, dobivali i prve političke poduke; ideje o slobodi, a onda i o socijalizmu. Petar Bilušić mnogo kasnije pjeva o tome. Stizale su prve brošure i knjige. Po zatvorima je intenzivno djelovala Komunistička partija preko brojnih simpatizera i članova. Mnogi seljaci postali su simpatizeri Partije na socijalnom planu. Dok su nosioci crvenih parola imali razmjerno vješte propagatore, nedostatak inteligencije (što ga spominje dr. Obad) još je uvijek važio za Šibenik. Tako su ovdje iskreni pristaše braće Radić i kasnije dr. Mačeka ostali bez prave podrške iz grada i pomalo gubili tlo pod nogama.

U Zatonu se čelnik HSS-a, pošteni i siromašni težak i ribar Krste Ajduković, nije mogao nositi sa dobro potkovanim agitpropovcima. HSS je razvio mrežu zadružnih organizacija po selima koja se bave i trgovinom. Poslovi su pružali mogućnost putovanja i povezivanja što su simpatizeri Partije dobro koristili. Dok je odnos prema nacionalnom pitanju bio istovjetan kod Partije i HSS-a, bilo je i više dodirnih točaka. Nakon 1935. godine neki članovi Partije odbacuju nacionalno pitanje u Jugoslaviji (pod utjecajem Kominterne), pa se taj raskorak očituje i u Zatonu. O svemu je konačno odlučilo političko kretanje u Europi koja je već bila prožeta fašističkim duhom.